Svaki osip kod djeteta izaziva opravdanu zabrinutost jer se može raditi o potencijlno ozbiljnim stanjima koje je nužno prepoznati i pravovremeno liječiti, ali se može raditi i o prolaznim benignim promjenama koje ne zahtijevaju nikakvu terapiju.
Mogući uzroci nastanka osipa
Uzroci i mehanizmi nastanka osipa su brojni, a vrlo čest su im razlog infekcije, koje tada obično prati i vrućica (povišena tjelesna temperatura). Pojedini infektivni osipi, posebice „zarazni osipi dječje dobi“ imaju tipičnu kliničku sliku i često ih je lako prepoznati. Budući da su djeca cijepljena programom obaveznog cijepljenja protiv većine dječjih zaraznih bolesti, mogućnost da se radi o ovom tipu osipa svedena je na minimum. U većine ostalih infektivnih osipa kliničke slike su često vrlo šarolike i razlogom su čestih dijagnostičkih poteškoća.
Kod infektivnih osipa potrebno je razlikovati 3 skupine bolesti:
osipe tijekom virusnih bolesti koje su uglavnom blage i samoizlječive bolesti
osipe u sklopu bakterijskih, gljivičnih i parazitarnih bolesti
osipe posredovane imunološkim mehanizmima
Osipi se razlikuju prema kliničkom izgledu, te ih dijelimo na makulopapulozne osipe (makula- mrlja; papula - kvržica), eritematozne (eritem - ograničeno crvenilo kože), vezikulozne osipe(vezikula - sitni mjehurić ispunjen tekućinom) i petehijalne osipe (petehija - sitno, točkasto krvarenje u koži promjera 1 do 3 mm).
Od navedenih vrsta osipa najviše zabrinjava pojava petehijalnog osipa uz visoku tjelesnu temperaturu kada je potreban hitan klinički pregled zbog toga što ovaj tip osipa može nastati u sklopu meningokokcemije (sepsa, meningitis). Međutim, petehijalni osipi mogu se javiti i tijekom virusnih infekcija, osobito tijekom enterovirusnih infekcija (npr. Coxackie virus, Echovirus, Citomegalovirus, Epstein Barrov virus). U tim slučajevima najvažnije je da je opće stanje djeteta dobro, a laboratorijski parametri upale upućuju na blagi tijek bolesti.
U djece su dosta česte i dermatomikoze, odnosno bolesti kože, vlasišta i noktiju koje su uzrokovane gljivicama, a među najučestalijima je mikrosporija (uzročnik Microsporum canis), pri čemu je izvor infekcije uglavnom zaražena mačka.
Od infektivnih uzroka osipa svakako treba spomenuti i svrab, koji se prenosi bliskim kontaktom, uz izbijanje proširenih papuloznih promjena koje jako svrbe. Radi se o zaraznoj bolesti koja nastaje prijenosom infekcije humanim tipom grinje Sarcoptes scabiei. Potrebno je naglasiti da se kod provođenja terapije istovremeno moraju liječiti svi ukućani, odnosno sve osobe u bliskom kontaktu djeteta.
Osip može biti i posljedica alergijske preosjetljivosti na neku hranu ili lijekove, koja se najčešće manifestira urtikarijalnim osipom, ali su mogući i drugi oblici osipa na koži. Dok su za akutni oblik urtikarije najčešći uzroci hrana, konzervansi, lijekovi i ugrizi insekata, kod kroničnih oblika urtikarije čak je 50% idiopatskih, za koje se ne može utvrditi pravi uzrok bolesti.
Osim urtikarijalnog osipa, alergijski osip kod djece može se prezentirati različitim kliničkim oblicima, a najčešće je javljanje atopijskog dermatitisa, koji se javlja u čak 20% djece predškolske dobi. Razvoju same bolesti pridonose genetska predispozicija, oštećena epidermalna barijera, čimbenici okoline i imunološki sustav djeteta. Eliminacijska dijeta je iznimno važna posebice kod djece dojenačke dobi, kada se dokaže preosjetljivost na neki alergen hrane. Osim hrane, bolest mogu pogoršati udahnuti i kontaktni alergeni, zbog čega je vrlo važno provesti eradikacijske mjere u suzbijanju grinja i kućne prašine u prostoru u kojem dijete boravi.
S druge strane makulopapulozni osip može se javiti i uslijed pojačanog znojenja tijekom ljetnih mjeseci ili previše toplog oblačenja bez obzira na godišnje doba, kada dolazi do začepljenja i upale izvodnih kanalića žlijezda znojnica.
I na kraju je neophodno spomenuti različite oblike kožnih osipa kroničnog tijeka koji pripadaju u grupu definiranih kožnih bolesti za koje je često neophodno uzimanje biopsije kože radi patohistološke analize, a iznimno je važan i podatak o javljanju bolesti u obitelji.
Vremenski tijek osipa
Osip može perzistirati kroz duže vrijeme ili se ponovno javljati nakon što se povukao, ukoliko nije utvrđen uzrok osipa i nije provedena adekvatna terapija.
U većini slučajeva nespecifični virusni osipi mogu perzistirati i više tjedana, što često predstavlja razlog zabrinutosti roditelja, posebice što ovakvi osipi ne zahtjevaju nikakvu terapiju i spontano prolaze. Štoviše kod ovih tipova virusnog osipa neopravdana primjena kortikosteroida (u slučaju da se sumnja na alergijsku reakciju) bilo u lokalnoj ili sistemskoj terapiji može produžiti trajanje i izbijanja virusnog osipa.
Što kada se osip konstanto pojavljuje?
Konstantno pojavljivanje osipa označava prijelaz u kroničnu kožnu bolest, koje se može javiti u slučaju da se ne prepozna tip osipa i ne započne pravovremeno liječenje, bilo da se radi o infekciji ili alergijskoj reakciji na neku hranu ili lijek, ili o nekom upalnom stanju kože koje zahtjeva dodatnu dijagnostičku obradu i liječenje.
Comments